'Godišnji'...

Bila je duga i naporna sezona…S puno uspona i padova…Prije svega mojih i pri tome mislim na polomljen gležanj i gomilu masnica kao podsjetnik na sva uklizavanja i dvoboje u kaznenom prostoru…
Dogodilo se puno toga. Prije svega, ja sam shvatila puno toga. Nemojte me krivo shvatiti, nisam doživjela prosvijetljenje, nisam postala razumnija, zrelija osoba…Bar ne kada je u pitanju nogomet…I daje želim pobjedu u svakom duelu, i dalje želim biti igrač utakmice i dalje sanjam o tome da moj potez bude odlučujući…
Ali moram priznati da sam pomalo umorna. Strpljivo čekati svoju priliku na klupi, boriti se protiv predrasuda, dokazivati se treneru i najgore od svega, boriti se s ozljedom…Uzelo je danak. Čudno je, čudno je prije svega što ja to priznajem, ali moram stati na loptu…
Sezona je gotova, ljeto će biti dugo i toplo i savršena prilika da razbistrim misli…Želim da nogomet bude opet tu za tjedan-dva, tri, želim biti spremna za pripreme, doći već na okupljanje i iskazati se, kao da stanka za mene nije niti postojala…
Gledam dres na vješalici na vratima ormara…Bit će tu, bit će uvijek tu…Taj, neki drugi… Neizbježno je. U mojoj će budućnosti uvijek biti dres. I kopačke. I žurenje na trening. I borba do zadnjeg daha, do zadnje sekunde susreta…
Bila je duga sezona… Sad je vrijeme za stanku. Lopta, skliska i okrugla čekat će me ondje gdje sam je ostavila…Na nogometnom terenu…Gdje se onaj tko je ikad zaigrao uvijek vraća…