Korner zastavica

Stojim kraj korner zastavice, čekam znak. Ubačaj je s lijeve strane, to je moja noga. Znam da mogu dati savršenu loptu u šesnaesterac. Cure su spremne, pogledom tražim našeg najboljeg skakača...
Akcija je u mojoj glavi savršena, treba je tek izvesti, znam da to mogu, ali nekako je moj ubačaj, udarac glavom koji je trebao uslijediti zapao u drugi plan…Dok sam stajala na korner zastavici zagledala sam se u tribine. Prazne. Gotovo posve prazne. Akcija koju sam tako besprijekorno skovala u svojoj glavi odjednom se činila tako beznačajnom jer je i ovako nitko neće vidjeti.
Nedavno sam bila na utakmici prijatelja neke niže lige. Pomislila sam da je u igri nešto veliko, a kad ono…utakmica koja nikome ne igra nikakvu ulogu. Nema promaknuća, ispadanja ili borbe za neku poziciju. Ništa nije bilo na kocki, a tribine…Ljudi kao da je finale ili u najmanju ruku polufinale Lige prvaka u pitanju. Bar se meni tako činilo. Za mene je ono bio Wembley.
Čak je neka beznačajna županijska liga po tome za mene poput najvažnije nogometne utakmice u godini. Toliko ljudi kako prati moj ubačaj iz kuta, akciju koju smo toliko puta cure i ja uigravale, nikada neću doživjeti. Zamislim ponekad kakav osjećaj mora biti igrati pred gomilom ljudi, na stadionu koji se cijeli trese od navijanja. Pitam se ponekad kako je imati podršku. To vjerojatno nikad neću doživjeti. Gotovo sigurno neću, a ipak…stojim pokraj korner zastavice, spremna za moj ubačaj, spremna postići taj gol koji nitko s nama neće proslaviti. Ponekad, kao danas, svjesna sam toga i žao mi je što nitko ne mari, ali onda se sjetim da ja marim, da je meni bitno. Hoće li sto tisuća ili tek deset ljudi vidjeti moju akciju neće promijeniti što osjećam, to što igram jer mene nogomet usrećuje. Istina, htjela bih ponekad da moja igra usrećuje i druge…Možda jednom. Za sada stojim na toj korner zastavici jer me to mjesto čini sretnom, jer tu mogu dati najbolje od sebe.
( p.s. – Lopta nije ušla! Ubačaj je bio dobar, ali protivnička je golmanica presjekla putanju, skinula loptu s glave našeg najboljeg strijelca. Šteta! Ali ostaje uvijek idući korner, iduća akcija i uvijek nova utakmica. )