Neki drugi nogomet...

Dok se igra Europsko prvenstvo ja sjedim na tribinama nekog prvenstva kojeg ne snimaju kamere i ne prenose sve svjetske televizije i sigurno s njega ne izvještavaju stotine novinara…Zašto?
Jednostavno…jer mi je bitno, jer se i tamo lopta kotrlja. I okrugla je, baš kao i na onom prvenstvu koje zanima baš svih. Možda nema 'rulje', velike strke i gomile kamera, ali i tu je neki naslov u igri i taj naslov nekome znači.
Sjediš na tribinama, oko tebe se izvikuje… ( možda bolje da ne ponavljam ) Ali ima bez sumnje živopisnih fraza i inovativnih uvreda…Slušaš ih, ali njihovi glasovi polako jenjavaju, kao da se gase. Vrlo ih brzo više uopće ne čuješ jer si posve usredotočen na igru. Sve oko tebe je mutno, a ispred tebe je jasan samo teren. Pratiš loptu, igrače koji se strelovito kreću terenom, a istovremeno odbrojavaš minute na semaforu…
Kada je kakav prekid, priznajem, pogledam letimično na mobitelu i livescore da vidim kako stoje one 'važne' utakmice, ali nije da marim previše. Pred očima mi se u tom trenutku događa nešto važnije. Gledam požrtvovnost, borbu za svaku loptu, trk na suprotnu stranu i kada te noge više ne nose i u svemu što se događa na tom terenu vidim razlog zbog kojeg smo se svi mi zaljubili u taj sport. Jer iskreno, nogomet se voli, pa makar i na nekom neimenovanom terenu na kojem sjedi tek dvadesetak ljudi. Nogomet je osjetiti da ti se dlanovi znoje dok strepiš jer je akcija pred golom 'tvojih', kada ne možeš sjediti mirno jer je ono što ti se događa pred očima toliko nabijeno emocijama da jednostavno poskočiš, trgneš se na mjestu na svaki korak, svaki trk, svaki šut za koji se bojiš da će nekako ipak ući u gol, kada se sekunde vucaraju na semaforu i ne žele isteći…
Nogomet je trenutak kad se poveseliš, kad te prođe neka topla jeza i neki gol, tamo nekoga, na nekom prvenstvu ti izmami osmijeh na lice…
Tako je sve počelo bar, a za neke još vrijedi…
( Ako nekoga zanima igrala se utakmica između Nizozemske i Danske i 'narančasti' su izgubili 1-0, ali o tome i ovako postoje snimke, mogu ih pogledati kad god mi se prohtje, ali ono što sam ja odabrala gledati…Dok promatram proslavu na terenu, nakon pobjede, znam da je vrijedilo. I više od toga…)