Savršena utakmica...

Savršena utakmica...Upravo sam je odgledala. Volim takve utakmice, kada nisi svjestan uopće da vrijeme prolazi, akcije se samo izminjejuju, a šanse se ne mogu izbrojati. Napet si svih 90 minuta, čak ni ne sjediš nego si oslonjen na rub naslonjača, spreman poskočiti svakog trena...Trzaš se za svaki prodor, gledaš svaku loptu kao da je ona odlučujuća...A srce...Srce lupa kao da si ti upravo istrčao sto dvadeset minuta i stajao na bijeloj točki dvoumeći se u koju stranu pucati, nisko po travi ili tući svom snagom pod gredu...Gutaš slinu, osjećaš pritisak kao da si ti tamo, pred prepunim stadionom, sa stotinama kamera na sebi i svi čekaju samo tvoj potez...
Koji osjećaj mora biti odigrati savršenu utakmicu u toj atmosferi...Zamišljala sam je stotinu puta... Svoju savršenu utakmicu...Razmišljala sam o njoj...Koliko sam samo puta dan pred utakmicu zatekla samu sebe kako maštarim o tome što ću napraviti u igri, kako ću gurnuti loptu po boku za savršenu asistenciju, kako ću 'leći' protivničkog golmana, izaći kao pobjednica iz svakog duela...
Mogu savršeno zamisliti cijelu utakmicu, svaku situaciju...U mojoj glavi tih 90 minuta izgleda kao najbolji film ikad snimljen. Naravno, nikad nije tako. Ali ja to ipak nastavljam raditi, svaki put iznova...Ali to iovako svi radimo, svakodnevno. Zamišljamo savršeni razgovor, zamišljamo savršeni dan... Sve se u našoj glavi uvijek događa po savršenom scenariju...Idealno je. Uvijek znamo što reći, kako odgovoriti, znamo točno u kojem ćemo položaju držati glavu, kako ćemo odmahnuti...
Ali svakodnevni život, utakmica...Ništa od toga se ne odigrava po savršenom scenariju...Da je tako ne bi proteklo sto davdeset minuta, ne bi trebalo toliko da se odluči pobjednik...Kad je toliko očito tko je bolji i tko zaslužuje pobjedu frustrirajuće je gledati kako minute odmiču, a rezultat na semaforu se ne mijenja...Da, bila je savršena utakmica, savršeno odigrana, sa savršenim ishodom pa čak i uz sve neočekivane zaplete koje je scenarij tog susreta donio...
Ta je utakmica bila baš poput idealnog sunčanog dana, kada ništa ne teće po planu, ali usprkos zapletima, komplikacijama i neočekivanim preokretima sve završi na najbolji mogući način...
Sada ću zvučati tako otrcano, ali moj život je savršena nogometna utakmica...Ostavim znoj, srce ( ponekad čak i krv ) na terenu, izgubim loptu, pretrgnem se da je vratim, da ispravim sve u idućoj akciji, ali na kraju, sva muka, svaki duel, svaki pokušaj da zabiješ, preokreneš rezultat, 'utrpaš' što više golova, sve se to na kraju isplati...I možda nisam bila besprijekorna baš u svakoj akciji, možda utakmica nije bila ideala, možda smo se mučile i više nego što smo trebale, možda baš taj dan od sto šansi lopta nije htjela niti jednom u gol...Iako možda mojih 90 minuta nije bilo savršeno zadovoljit ću se savršenim ishodom...