Zašto 7/24?

Jer sedam dana u tjednu svaku minutu mog dana mislim, živim i igram nogomet. Sjajno rekli bi mnogi, sport je zdrav, dobro je to. Da je, sve dok ne kažem da sam cura.
Cura sam i igram nogomet!!!
Uvijek se moram objašnjavat, kao da je to kakav grijeh. Zar nije bilo dobro? Zar nije bilo zdravo baviti se sportom? Čini se, ali sve dok sport u pitanju nije s dvije momčadi po 11 igrača, dva gola i devedeset minuta.
'Zar to postoji?' Ako još jednom čujem to pitanje… Da, postoji, ženski nogomet postoji i ne, nemamo kraći korner, ne, nije nam manji teren i ne, ne igramo pola vremena. I ne, nogomet nije isključivo muška privilegija!!!
Ponekad se pitam zašto to radim. Počela sam igrati jer me nogomet činio sretnom, uživala sam u tome. Ali ima dana kada više nije tako. Igra je ista, a opet, kao da se nešto promijenilo. Zašto nešto što mene ispunjava drugi moraju pretvoriti u nešto naizgled loše?
Stalna objašnjavanja, pa kako, pa zašto…iscrpljujuće je više od dvosatnog treninga pod kišom. Ponekad se i potrudim objasniti. Htjela bih da i drugi shvate, a možda, sad kad sam nešto starija, više smisla ima odmahnuti, ne obazirati se na riječi drugih i nastaviti raditi što volim.
Imam 22 godine, igram nogomet, uživam u tome. Neću nikada postići svjetsku karijeru i slavu, ali i dalje svaki dan spreman svoje stvari za trening, štucne, štitnike i dres. Jedino što se u mojoj torbi razlikuje od one drugih nogometaša je sportski grudnjak. To me uvijek nasmije jer je to jedino što svaki put spomenem kao razliku između ženskog i muškog nogometa jer je jedina koja mi pada napamet. I ja istrčavam na teren, ostavljam znoj i srce na travnjaku, a vikendima odigram svaku utakmicu kao da je ona ključna, kao da nosi najvažniji naslov od svih.
I kada stanem pred ogledalo, minutu prije nego moram ući u igru, pogledam se u svom dresu s brojem 13 sve postaje tako lako i jednostavno. Ne postoji više muško i žensko, ne postoje više pitanja i sumnje, dvojbe oko odustajanja. Sve što ostaje su tek sudac koji je i ovako, koji god sport bio u pitanju uvijek kriv i semafor, jer je u konačnici rezultat taj koji je bitan. Rezultat je ono zbog čega na kraju krajeva svi igramo, bili muško ili žensko!